Slepo kuče – i danas i juče
Nakon dužeg perioda u žižu
javnosti Srbije dospeo je jedan glodar - slepo kuče (Spalax leucodon).
Naime, grupa naučnika iz Srbije i Mađarske u novembru 2008. godine
uspela je da uhvati jedan primerak ovog ugroženog sisara na Subotičkoj
peščari. Nakon hvatanja, životinji je uzet uzorak tkiva za DNK analizu i
vraćena je u prirodu.
Slepo kuče je po mnogo čemu jedinstvena životinja u Srbiji. Pored
zakržljalih učiju, ne poseduje ušne školjke niti rep. Dužine je do 27
cm, se snažnim ekstremitetima i sekutićima. Živi usamljeno u podzemnim
hodnicima, katkad na velikim dubinama do čak 4 m. Hrani se lukovicama,
travom i gomoljem. Naseljava otvorene travnate terene, stepe, planinske
livade i pašnjake. Na teritoriji Srbije je zaštićeno kao Prirodna
retkost usled velikog opadanja brojnosti i smanjena životnog prostora.

(retka fotografija slepog kučeta iz
Srbije)
Slepo kuče je rasprostranjeno isključivo u jugoistočnoj Evropi, a nekada
je živelo na prostoru cele Srbije. Vremenom, usled gubitka staništa
prouzrokovanog poljoprivredom, ovaj sisar opstao je u malim enklavama na
Staroj planini, Goliji, Zlatiboru, Tari, Fruškoj gori, Deliblatskoj i
Subotičkoj peščari.
Sredinom novembra posetili smo Subotičku peščaru i imali prilike da se
uverimo da slepo kuče još uvek opstaje u tamošnjoj divljini. Naš
prijatelj, Oto Sekereš, čuvar zaštićenih prirodnih dobara oko Subotice,
pokazao nam je nekoliko desetina humki.
Odlazak na Deliblatsku peščaru proširio nam je vidike. Za samo nekoliko
sati videli smo na stotine karakterističnih humki, od kojih su mnoge
bile prilično sveže.
Mnogi od vas će postaviti pitanje: kako razlikovati humke slepog kučeta
od krtičjih? Pokušaću da dam nekoliko ogovora na ovo pitanje.
Prosečna humka slepog kučeta je velika, znatno veća od onih koje prave krtice.
Takođe, ako su sveže lako možete uočiti tipične valjuške zemlje koje
bivaju izbačene iz hodnika. Ovi valjušci imaju prečnik do 6 cm.
Osim svega napomenutog, na staništima slepog kučeta se mogu primetiti i
starije humke koje ukazuju na ranije prisustvo vrste. Ova minijaturna
brda daju posebnu crtu celom pejsažu.
Tekst: Milan Ružić

( stanište u Deliblatskoj peščari )
