Beograd 2007 - 11. evropska noć slepih miševa
“11. evropska noć slepih miševa”, održana
u Beogradu, 12. Septembra 2007. godine u galeriji prirodnjačkog muzeja
na malom Kalemegdanu, okupila je veliki broj posetilaca, kako
predškolske dece i osnovaca, tako i odraslih.
Manifestacija je otvorena zanimljivim preformansom ispred same galerije
nakon čega su svi ušli u galeriju gde je uvodnu reč dala upravnica
Sonja
Srejić.
Pre najavljenih predavanja posetioci su imali prilike da uživaju u
izložbi likovnih radova dece – polaznika art studia “Mali monmartr”. Gospodja
Saveta Badanjac osnivač i direktor, govorila je o radu studia,
i aktivnostima dece koja uživaju u druženju i zajedničkom umetničkom
izražavanju kao i o dostignućima i nagradama koje su polaznici studia
osvajali na raznim domaćim i medjunarodnim takmičenjima. Medju izloženim
radovima, odabrane su tri najlepše slike, čijim su autorima uručene
nagrade. Svoj ostaloj deci čiji su radovi izloženi na izložbi,
Mr Milan
Paunovoć uručio je knjižice o slepim miševima.
Multimedijalnu prezentaciju “Besnilo slepih miševa” održao je
Mr sci. dr
med. Nenad Vranješ, iz Pasterovog zavoda, Novi Sad. Iako se predavanje
bavilo prilično ozbiljnom i stručnom tematikom, gospodin Vranješ je
uspeo da prilagodi i zaintersuje svojim izlaganjem i mnogobrojne osnovce.
Izmedju ostalog posetioci su mogli da saznaju da od besnila oboljevaju
svi sisari, prevenstveno mesožderi. Od divljih životinja najčešće
oboljevaju: lisice, vukovi, kojoti i rakuni. Od domaćih životinja:
psi,
mačke, goveda, ovce, koze i dr. dok životinje koje ne pripadaju sisarima
(gmizavci, vodozemci, ribe i beskičmenjaci) ne mogu da budu nosioci
virusa besnila u prirodi. Po podacima Svetske Zdravstvene Organizacije u
svetu od besnila godišnje umre vise od 55 000 ljudi, od kojih je većina
slučajeva u Aziji i Africi.
Takodje je bilo reči i o načinu prenošenja besnila. Besnilo se prenosi
putem salive (pljuvačke) obično ugrizom besne životinje. Ostali
dokumentovani putevi prenosa su: kontakom sluzokože (oči, nos, usta) sa
infektivnom salvom; transplantacijom tkiva i organa; putem aerosola.
Besnilo se NE prenosi putem kontakta sa urinom, fecesom ili krvlju
obolele životinje, niti se prenosi maženjem životinje.
Glavni rezervoari besnila u prirodi su u
Evropi: lisica i slepi miševi; na Srednjem Istoku: vuk i pas; u Aziji:
pas; Africi: pas, mungos i antilopa; Sev. Americi: lisice, tvorovi,
rakuni, insekti.slepi miševi; Juž. Americi: pas, slepi miševi – vampiri.
U Srbiji od besnila najčešće oboleva lisica. Besnu lisicu je moguce
prepoznati po tome što izgubi strah od ljudi, ulazi u naseljena mesta i
može preneti besnilo na nevakcinisane pse i mačke, a takodje i na domaće
životinje: goveda, konje i koze.
U delu predavanja posvećenom slepim miševima dr Vranješ objašnjava da u
svetu ima oko 980 vrsta slepih miševa i oni čine ¼ svih sisara. Oko 32
autohtone vrste slepih miševa u Evropi su isključivo insektivorni i tako
ne ugrožavaju ljude i oni igraju ključnu ulogu u ekosistemu, posebno
jedući insekte, uključujući i one koji nanose štetu poljoprivredi.
Naglašeno je takodje da većina slepih miševa NE oboleva od besnila i da
je besnilo kod slepih miševa registrovano u samo u 4% slučajeva nakon
kontakta sa ljudima i kućnim ljubimcima.
Dr Vranješ savetuje da u slučaju da se desi da vas životinja ozledi (ujede),
treba odmah ispirati ranu čistom vodom i sapunom u trajanju od 15 minuta;
otići na pregled kod svog lekara čak iako je rana veoma mala; kad vas
lekar uputi obavezno doći u Pasterov zavod Novi Sad ili nadležnu
antirabičnu stanicu.
Potom je usledila multimedijalna
prezentacija “Novosti srpske slepomišologije” Mr Milana Paunovića i
Branka Karapandže. U svom izlaganju Mr Paunović je upoznao prisutne sa
faunologijom slepih miševa Južnog Banata, izgledom njihovih staništa,
načinom ishrane kao i najčešćim vrstama koje se kod nas sreću: Belorubi
slepi mišić – Pipistellus kuhlii; Vodeni večernjak – Myotis daubentonii;
Veliki ponoćnjak – Eptesicus serotinus; Smedji dugoušan – Plecotus
auritus.
Veoma poučno i korisno bilo je i objašnjenje Mr.Paunovića
šta uraditi
ako vam slepi miš uleti u stan? Tokom letnjih meseci često se dešava da
slepi miševi u večernjim satima, loveći insekte, slučajno ulete u
stanove. U takvim situacijama ne treba paničiti jer vas slepi miš neće
ugristi, niti će vam se umrsiti u kosu! Ono što treba da uradite je da
širom otvorite prozor, ugasite svetlo u prostoriji i date šansu slepom
mišiću da sam pronađe izlaz. Ukoliko se to ipak ne desi, nakon nekog
vremena kad se slepi miš umori od letenja po sobi, uhvatite ga pomocu
neke mreže ili krpe, vodeći pritom računa da vas ne ujede, i pustite ga
nazad u prirodu. Ujed slepog misa nije naročito bolan, niti je rana od
ujeda duboka, ali postoji velika šansa da će se rana inficirati, pa je
pri hvatanju najbolje preventivno koristiti rukavice!
Na kraju svog izlaganja, na opšte oduševljenje dece ali i odraslih, Mr
Milan Paunović i Branko Karapandža su posetiocima priredili malo
iznenadjenje! U galeriju su doneli dva živa slepa mišića koja su
posetioci potom mogli da pogledaju izbliza, slikaju, pa čak i pomaze,
nakon čega su oba slepa miša, puštena da odlete u noć.
Tekst i fotografije
pripremila:
Katarina Paunović
